Većina nas je u djetinjstvu sva prijateljstva stvorila u direktnim društvenim kontaktima. Imali smo telefone, ali oni nisu mogli zamijeniti osobna druženja. Ako ste se željeli s nekim upoznati, zamolili ste prijatelja da vas upozna i trebalo je pružiti ruku, družiti se neko vrijeme u igranju i zabavi, da bi se postalo prijateljem. Danas, kada djeca traže prijatelje po profilima izlistanim na Facebooku, gube nešto od važnih socijalnih vještina. Postaju lijeni i ne uče komunicirati licem u lice.

Skrivanje iza tipkovnice rezultira gubitkom mnogih interpersonalnih vještina te postajemo sramežljivi kada trebamo obaviti manje ugodan, osobni razgovor. Inicijalno kontaktiranje ljudi nikada nije bilo lakše i u tome bi možda trebala biti poanta tehnologije. Da nam olakšava život, ali ne i da ga u potpunosti preuzima i prožima.

Mnoga istraživanja pokazala su da social networking stranice imaju mnogih pozitivnih efekata. Ako ih definiramo kao produžetak vlastitog identiteta i socijalnih kontakata s prijateljima, oni doista imaju svoju vrijednost. Pomoću Facebooka se povezujemo s prijateljima koje dugo nismo vidjeli i ostajemo u kontaktu s onima koje ne možemo vidjeti svakog dana. Facebook će nam pomoći da budemo bolji prijatelj, da se sjetimo rođendana svakog prijatelja, čestitamo na njihovim životnim uspjesima, pratimo događanja u njihovu životu i prilikom stvarnog susreta imamo puno, već poznatih tema za razgovor. U tom smislu, social networking stranice mogu prijateljstva učiniti dugotrajnijim i kvalitetnijim. Oni ne isključuju stvarne interakcije, već ih treba shvatiti kao alat koji je zamijenio telefone i pisma.

Možda je stoga na roditeljima i učiteljima da djeci upravo na ovaj način objasne smisao social networking stranica. One nisu alat za razrješavanje sukoba. Kreiranjem profila naš identitet iz anonimnosti dolazi u javnost i možemo biti meta različitih zlobnih komentara i podmetanja. Pogotovo kada je u pitanju neki konflikt i emocionalna napetost među osnovnoškolcima.
 

Većina nas je u djetinjstvu sva prijateljstva stvorila u direktnim društvenim kontaktima. Imali smo telefone, ali oni nisu mogli zamijeniti osobna druženja. Ako ste se željeli s nekim upoznati, zamolili ste prijatelja da vas upozna i trebalo je pružiti ruku, družiti se neko vrijeme u igranju i zabavi, da bi se postalo prijateljem. Danas, kada djeca traže prijatelje po profilima izlistanim na Facebooku, gube nešto od važnih socijalnih vještina. Postaju lijeni i ne uče komunicirati licem u lice.

Skrivanje iza tipkovnice rezultira gubitkom mnogih interpersonalnih vještina te postajemo sramežljivi kada trebamo obaviti manje ugodan, osobni razgovor. Inicijalno kontaktiranje ljudi nikada nije bilo lakše i u tome bi možda trebala biti poanta tehnologije. Da nam olakšava život, ali ne i da ga u potpunosti preuzima i prožima.

Mnoga istraživanja pokazala su da social networking stranice imaju mnogih pozitivnih efekata. Ako ih definiramo kao produžetak vlastitog identiteta i socijalnih kontakata s prijateljima, oni doista imaju svoju vrijednost. Pomoću Facebooka se povezujemo s prijateljima koje dugo nismo vidjeli i ostajemo u kontaktu s onima koje ne možemo vidjeti svakog dana. Facebook će nam pomoći da budemo bolji prijatelj, da se sjetimo rođendana svakog prijatelja, čestitamo na njihovim životnim uspjesima, pratimo događanja u njihovu životu i prilikom stvarnog susreta imamo puno, već poznatih tema za razgovor. U tom smislu, social networking stranice mogu prijateljstva učiniti dugotrajnijim i kvalitetnijim. Oni ne isključuju stvarne interakcije, već ih treba shvatiti kao alat koji je zamijenio telefone i pisma.

Možda je stoga na roditeljima i učiteljima da djeci upravo na ovaj način objasne smisao social networking stranica. One nisu alat za razrješavanje sukoba. Kreiranjem profila naš identitet iz anonimnosti dolazi u javnost i možemo biti meta različitih zlobnih komentara i podmetanja. Pogotovo kada je u pitanju neki konflikt i emocionalna napetost među osnovnoškolcima.